Nakon što mi je Igor javio da će se prikazat dokumentarac o bendu SexA (Sedativ eks Apoteka) za koji, da budem iskren, nisam niti znao da je napravljen, odlučio sam otići sa Sanjom u dokukinu Kic na projekciju i razgovor s autorima.
Još kao klinac sam nabavio na kazeti presnimku njihovog albuma „No sleep ’till pussy/Fuck Piction“ nakon što sam na radiju 101 (u vrijeme dok je još predstavljao nešto) čuo pjesmu „No sleep ’till pussy“, a pošto sam bio ljubitelj benda Beastie Boys i njihovog hita „No sleep ’till Brooklyn“ ovo mi se činilo kao izvrsna zajebancija na tu temu. Nakon preslušavanja tog albuma koji kolje sve pred sobom svojim oštrim noise rock zvukom, otvorila su mi se vrata novog svijeta, iliti počeo sam se interesirati za bendove kao što su Big Black, Butthole Surfers i sl. Od prijatelja Kneževića sam posudio demo/live kazete Sexe koje su na omotima imale strip Casel Moiseiwitsch „How Superman died“, koje je on uzeo od starijeg buraza i uredno sam ih sve presnimio, iskopirao omote i preslušavao danima. Ah lijepih li dana kazetne piraterije! Nažalost ih nisam imao prilike vidjeti uživo, jer kada sam ih ja otkrio, već su bili long gone u Amsterdamu, a ubrzo zatim bend je prekinuo s radom.
Ines Pletikos, autorica dokumentrnog filma „Kako smo ušli u Evropu: slučaj SexA“ (inače poznata po dokumentarcu o grupi Azra „Kad Miki kaže da se boji“) uspijela je nagovorit dva člana benda SexA i još neke aktere vezane uz njihov rad da pred kamerom progovore o samom nastanku benda, njihovom polaganom usponu na jugoslavenskoj underground sceni te o odlasku u Amsterdam za vrijeme početka rata u Hrvatskoj. Mogli smo čuti o tome kako se bend postavio na pokušaj amsterdamskih medija da ih isfuraju kao grupu koja dolazi iz zaraćenog područja, o poveznici Sexe i Stevea Albinija, kako i zašto je krivo protumačen omot njihovog singla „Pussy in the sky with diamonds/Ti dam ja“ (kojeg je napravio Željko Zorica-Šiš) od strane feministica iz amsterdamskog skvoterskog kružoka te kako je sve to utjecalo na rad benda, tj. prestanak rada istog i čime se bave danas, 20-tak godina nakon raspada benda.
Tijekom godina sam čitao i čuo dosta urbanih legendi vezanih uz bend, ali nisam znao što je od toga svega istina a što su samo priče. U knjizi Benjamina Perasovića „Urbana plemena“ sve je to dosta precizno objašnjeno, no ovaj dokumentarac i razgovor koji se vodio poslije bila je prilika da to doznamo iz usta samih aktera.
U razgovoru koji je nakon projekcije vodio Igor Bezinović s autoricom Ines Pletikos, montažerom Ivorom Ivezićem i ljudima iz publike koji su i sami bili dijelom te zagrebačko/amsterdamske scene, mogli smo čuti neke zanimljive informacije kojih nema u dokumentarcu. Pa je tako jedan član grupe Haustor ispričao „da su im se tresle gaće“ kada im je grupa Sexa bila predgrupa 80-ih u SC-u, jer nisu znali kako će ih publika doživjeti nakon Sexinog odličnog nastupa. Čuli smo također i da je Steve Albini, kada je nastupao u Amsterdamu sa Shellacom, odsvirao ‘No sleep ’till pussy’ nakon što je čuo da su u publici članovi Sexe.
Iako je sama autorica dokumentarca (inače njihova prijateljica) rekla kako joj je žao što ostali članovi nisu htjeli sudjelovati u dokumentarcu, po mom mišljenju su Nik, Bic i ostali sudionici bili sasvim dovoljni da dobijemo uvid u događaje koji su se odvijali oko benda. Također, moram pohvaliti i izvrsnu montažu Ivora Ivezića koja je dala poseban štih ovom zanimljivom dokumentarcu.
Jedan je ljubitelj benda toliko bio uzbuđen zbog same projekcije, da je prije iste popio koje piće viška i naravno sjeo ispred mene. Tijekom projekcije je, u vidno ekstatičnom stanju, zaurlao par puta te je na kraju klonuo i zahrkao. Njemu i svima koji još nisu pogledali „Kako smo ušli u Evropu: slučaj SexA“ toplo ili hladno, kako ko voli, preporučam ovaj dokumentarac jer je bitan dokument prošlosti hrvatske underground scene.
Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.