Zahvaljujući glazbenom opusu Nature Croatice gdje se na svakodnevnoj bazi mogu čuti Cinkuši, rad ovog sastava poznajem već dugo, ali ovo mi je bila prva prilika za susret s njima uživo. Kset nas je oduvijek disciplinirao da dolazimo na koncerte na vrijeme pa ni ovog puta nije bilo iznimke. Oko 22 sata na binu jednog od kultnijih mjesta u Zagrebu, izlaze kompletni Cinkuši i izvode „Neka cijeli svijet“ kao odličnu uvertiru u ono što nas čeka. U tim trenucima nisam točno znala što mogu očekivati od njih, ali znala sam da ne može biti loše, nikako! Srećom, pretpostavka mi se obistinila i vrlo ubrzo temepratura u klubu počinje rasti. Cinkuši su nam priuštili dva sata žestoke i beskompromisne svirke koja je bila obavijena velom čarobne magije, kao da se nalazite na vrhu planine. Htjela bi izdvojiti tetu na mandolini, Nataliju B. Radušić koja se kao jedna žena u bendu istaknula sa svojom nevjerovatnom količinom energije koju je držala na visokom nivou tijekom cijelog koncerta. A što smo slušali? Sve što trebate čuti od Cinkuša – „Grad se beli“, „Ciganjska“, „Pet je kumi“, „Huja Brija“, „Domesticus Vulgaris“, „Vuprem oči“, „Stari Pjer“, „Picek“, „Bratec Kosi“, a kraj koncerta smo priveli kraju s „Racom“ i uspjeli navesti Cinkuše na zasluženi bis. Kažem zasluženi jer je publika bila apsolutno predana bendu, i došli su na koncert sa srcem poslušati svaki takt.

 

Na trenutke izuzetno duhoviti i šarmantni, na trenutke magični i meditativni, a s druge strane jako energični i žestoki. Cijeli natup bio je popraćen urlicima, povicima i pokličima od oduševljene raje na plesnom podiju, a mislim da je to najveće priznanje u glazbenom djelovanju- zadovoljna publika. Nakon dva sata, gomile znoja i brdo prolivene pive, ozarena lica smo pošli negdje gdje još sunca ima i gdje postoje sni.

Ivana Tolić

Fotografije i video: Mario Matijašec