Jedite kolače,

 

Savjetovao je naš umiljati predsjednik Josipović, rekavši da bi Hrvati trebali konačno zasukati rukave i početi raditi, umjesto što, kako on to voli reći, kukamo, a po čemu smo poznati pa je zato i cijela nacija u kurcu.

Nisam pratio koji su to svračići potakli našeg uzvišeno-suzdržanog Miljenika da tako neoprezno zapaluca jezikom, ali desilo se jednom i to… Možda ga je taj dan iživcirao krik pauna u parku predsjedničke vile?

Predsjednik se nije htio zamarati s pojmovima poput strukturalne nezaposlenosti i modernizacije sekundarnog tipa i onime što bi on osobno, u okvirima njegove „nove pravednosti“ koju je mantrao tijekom kampanje, mogao učiniti da se rješava sranje u zemlji, nego uvaljuje trivijalna uzročno-posljedična objašnjenja društvene stvarnosti poput nekog radikalnog desničara koji krivnju za društvene nedaće svaljuje na pojedine skupine i njihove tobožnje urođene manjkavosti. Što je s njegovom dvorskom savjetničkom pratnjom?

Ukratko, Hrvatska stoljećima pati od podrazvijenosti i nedostatka nekoliko stotina tisuća radnih mjesta. Hrvatska elita je češće bila uzrok, a ne rješenje tih problema. To je dovodilo do pauperizacije sela, iseljavanja u Amerike, socijalističke revolucije, gastarbajterstva, ratova, podmetanja problema pod tepih… Tijekom dva stoljeća samo je u dva razdoblja razvoj Hrvatske krenuo u dobrom smjeru i to od 1864-1913 za vrijeme Austro-Ugarske uz nagodbenjašku politiku i od 1950-1973, razdoblja intenzivne socijalističke izgradnje. Bilo je razdoblja kada se problem rješavao sam od sebe, demografskim slabljenjem, naročito zbog ratova… (O Stipetićevom djelu Dva stoljeća razvoja hrvatskog gospodarstva biti će još riječi u Subsiteu).

Nažalost, Hrvatska (kao i cijeli Balkan) spada u područje sekundarne modernizacije gdje glavni akteri razvoja nisu poduzetnici poput nekih Daimlera, Forda, Renaultovih (kao u zemljama zapadno-liberalne, primarne modernizacije), nego narodni prosvjetitelji, preporoditelji i mecene: liječnici, svećenici, vojskovođe, fiškali, pisci, skladatelji, etnolozi zanesenjaci, profesionalni revolucionari… Bez obzira kakve su to bile face, to su po naravi stvari kulturtregeri i budžetski ovisnici koji stvaraju države u kojima se glavnina gospodarskog života sastoji od sinekura i državnih liferacija. U takvim državama nastaju elite sklone s različitim klijentelističkim propisima pogodovati sebi i svojim miljenicima, monopolizirajući i zatvarajući tržišta i koje već u začetku zatiru svako poduzetništvo i inicijative koje nisu pod njihovom neposrednom kontrolom, stvarajući društvo premreženo paukovim mrežama sinekura o koje se zapliću obični građani, pretvarajući se u puke gomile bez elana koje provode „bezvoljan i prazan vijek“.

Funkcioniranje tipične sinekure pokušati ću prikazati na primjeru koji je predsjedniku sigurno poznat;

Predsjednikova umotvorina – ZAMP (zaštita autorskih muzičkih prava)

Prema pisanju medija, predsjednik Josipović smatra se utemeljiteljem ZAMP-a (http://www.zamp.hr/about/about.htm), sustava za zaštitu autorskih muzičkih prava koji je Država svojim zakonom povjerila Hrvatskom društvu skladatelja i koji se bavi „poslovima izdavanja odobrenja za sve vrste javnog korištenja glazbe na području Republike Hrvatske, ubiranjem autorskih naknada kao i raspodjelom već prikupljenih sredstava autorima u obliku autorskih honorara“. Zampov cjenik (http://www.zamp.hr/zakoni/pdf/pravilnik_i_tarifa_HDS.pdf) taji koji se dio od masnog nameta uplaćuje autorima i da je tehnologija naplate prepuštena privatnom poduzeću, skromnog naziva EMPORION, koji zadržava 25% ukupne naplate ZAMP-a, tako da na ovoj sinekuri godišnje zarađuje milijune. Predsjednik je bio prozivan po medijima da je povezan sa vlasnikom tog poduzeća. On se o tome očitovao, koprcao, ali je to i danas ostalo nejasno (recimo, http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Slucaj-ZAMP-otkriva-novo-lice-Ive-Josipovica).

Poslušajmo predsjednika, zasučimo rukave! Osnujmo band i bavimo se glazbom baš kao i naš predsjednik! Postajete poduzetnici, talentirani ste, možda vam se posreći. Radite sve o svom trošku: instrumenti i tehnika, prostori za vježbe, reklama. Sati entuzijazma, truda i rada bez love za prvu gažu. I gle zajeba! Potencijalni organizator koncerta vas neće. Riskira jer mora platiti ZAMPU paušal za vaš nastup prema cjeniku bez obzira na uspjeh koncerta. Ne vjerujete? Raspitajte se u Attacku. Ako žele izbjeći inspektore ZAMP-a i kazne, moraju ispunjavati komplicirani formular u kojem vi kao izvođač izjavljujete da se odričete od zampovog prava na vaše zastupanje za taj koncert. Ali ZAMP ima i leteće inspektore koji dolaze na lice mjesta gdje smiju naplatiti autorska prava, procjenjujući na osnovi prodanih ulaznica za tu večer. Ipak vi niste Magister Ludens, skladatelj jedne Passacaglie za gudače da bi vam javno izvođenje u koncertnoj dvorani i honorar ZAMP-u financiralo ministarstvo kulture i porezni obveznici. Niste kamerad da bi vam zakon čvrsto osigurao 25% bez natječaja,  kao što je i Elizabeth I, svom miljeniku, lordu Dudleyu, svojedobno osigurala privilegij ubiranja poreza od prodaje svih slatki vina u njezinom kraljevstvu!

Što god počeli raditi, a pritom puštate glazbu, dakle već na samom početku, dok još nemate zarade, sustići će vas masni zampovi računi i uvećati agoniju početka. Primjerice, otvorili ste fitness centar. Muče vas klijenti, oprema, prostor, zaposlenici, plaće, nameti, ali i dodatnih 500 bodova pomnoženih sa koeficijentom koji određuje ZAMP. Slično ćete proći ako pokušate otvoriti, pansion, hostel ili prevozite putnike….. Uvijek vas čeka iza ugla neki zamp, doprinosi za šume, gospdarske komore, odvodnje, bilježničke takse i novi bodovi pomnoženi koeficijentom kojeg određuje neki cinik u debeloj ladovini.

Što će predsjednik tu učiniti? Koju novu pravednost će ponuditi? Hoće li i on zasukati svoje rukave i upotrijebiti svoju fiškalsku imaginaciju, jednako predano kao što je stvarao pravila ZAMPA i pokušati  razgrnuti mreže sinekura i liferacija, olakšavajući inicijativu, poduzetništvo i poslove običnih građana. Hoće li doprinijeti da u zemlji mogu uspjeti neki Smithsi, a ne samo Blagoje Berse? Pa da mu nazdravimo bocom porta!

Damir