Uredni i pristojno sređeni klubovi mi nisu najpogodnija mjesta za punk gigove. Nije mi se jednom desilo da blejim i divim se disco fensijani kad bi potegnuli na kakav punk gig izvan granica Hrvatske i stigli na naše odredište. Ne mislim da bi ih punkeri nužno zasrali i porazbijali, iako sam i tome svjedočio više puta, nego mi je ostala navika iz mladih dana da posjećujem koncerte punk/HC bendova u raznim rupama, šupama i sličnim poluzavršenim ili dotrajalim prostorima. Jasno, ponekad bi se i zalomio neki provincijski disko, ali bi gazda obično shvatio da mesing i mramor kog je ulupao u uređenje ne idu skupa s punkom, pa bi sve svršilo na one gig standu. S vremenom sam se naučio na čiste toalete, nerazbijene prozore, podove bez lokvetina i rigotina, ali mi je pojam punk kluba i dalje ostao prostor poput starog Attacka u podrumu Tvornice Jedinstvo, prije nego je postao žrtveno janje narogušenih gradskih zastupnika u borbi za mirno Trnje bez narkomana. I danas se s nostalgijom sjećam ponekih frka na upadu, sjedeljka brutalnih bećara, filozofiranja pravovjernih anarho-feministkinja, krlja bendova koji deru u susjednoj prostoriji i henganja s pljugom na mekom kauču. Taj suživot je funkcionirao kao i pojilište u Serengetiju, na hrpi su bili i lavovi i hijene i antilope i marabuovi i bivoli, uz relativno sitan broj ekscesa, imajući u vidu cijeli taj zvjerinjak. No manjak organizacije i sanitarnog čvora, drogirana Tribalizer ekipa, te cijeli niz nesretnih okolnosti su doveli do zatvaranja Attacka, a time još jednog poglavlja u povijesti gradskih klubova i mjesta za svirke.

Klaonicu najviše simpatiziram upravo jer od svih mjesta najviše sliči na pokojni Attack i ostale punk šupe, ali sa više dobrih nego loših strana. Jedno od onih punkerskih utočišta gdje nema glupih redara, bezobraznih upada i sjebane bagre, nego se i dalje gaji onaj jednostavni grassroots DIY duh. Jasno, pri dolasku se treba pripaziti na hrđave čavle, natrule grede i ostale zamke koje kompleks i dvorište nude, ali taj postapokaliptični štimung dobro ide uz crusty domaćine Klaonice. Ekipa je dolje toliko navikla na dreadove i bradurine da sam na ulasku izazvao čuđenje i sumnju da sam murjak, vjerojatno zbog moje urbane elegancije koju sam upotpunio svježe ošišanom kosom i obrijanom bradom. Bilo je zabavno vidjeti kako su dežurni na upadu odahnuli kad sam iz unutrašnjeg džepa moje zimske Lonsdale Cameron jakne izvukao novčanik, a ne policijsku značku. Recesijsko vrijeme i loši vremenski uvjeti zadnjih mjeseca dana su očito probudili interes za svirku, jer se u Klaonici skupilo sigurno preko 200 ljudi. Fer cijena piva i besplatni grah uz poželjnu donaciju (uvijek ostavim par kuna) samo su dodatni plus za ovo mjesto. S bendovima i gigovima nisam baš načisto, obično uvijek bude neki davež i nešto dobro, ali takvi line-up-ovi su neizbježni i na ostalim mjestima.

 

 

Počelo je sa smaranjem po imenu Hazarder. Kombinacija crust/stenchcorea i doom metala, kao da se Axegrinder i Gallhammer valjaju u govnima, samo nije toliko obećavajuće kao što moj opis možda nekome dočarava ovaj zvuk. Da si ne lažemo, sve je to metal. Postoji nepisano pravilo s tim crust/metal žanrom, ako bendu karijera potraje koju godinu više, svi na kraju počnu bolje svirati i završe u (komercijalnijim) metal vodama, od Amebixa i Deviated Instincta do Kylese i Iskre. Hazarder čak ni nemaju poštenu d-beat stvar, da malo razbiju tu svoju usporenu monotoniju, nego dume i dronaju u nedogled, ali imaju taj ofucani look i dreadlockse, pa im je to dovoljna referenca za punk gig. Možda bih inače i više jambrao oko toga, ali ako Medika svako malo na punk/hc gigove gura svoje kućne metaljerose True koji nemaju ni p od punka – ali imaju j i s od jebenog sranja – Hazarder su u idili Klaonice još i podnošljivi.

Peronoisepora je novi hardcore punk bend sa Buka i Otpor fest scene i kao takvi dušu dali za gig u Klaonici. Idealno mjesto za njihovu svirku, stasala je nova generacija zagrebačkih hc/punk bendova, pa je logično imaju svoje prostore, svoje festove i svoju publiku. Jednostavni, brzi i zabavni, barem u odnosu na nevolju prije, Peronoisepora zvuče kao da su se dograbili Chaos UK/Extreme Noise Terror “Earslaughter” split albuma (pogotovo ENT strane), pa je milom ili silom žele odsvirati, s promjenjivim uspjehom. Ili da ubacim suvremeniju referencu i pokažem kako je i zagrebačka punk scena u dosluhu s trendovima, bend mi zvuči kao Perdition* strana Nerveskade/Perdition split singla. Istinabog, gitara se mogla i bolje čuti, ali su i bend i publika srčano odradili svoj dio giga.

Nakon gašenja KUD Idijota najjači aktivni srbkom punk bend Nulla Osta (šta, da nisu možda Fakofbolan??) se pokazao kao koncertni favorit u Zagrebu, pa se i mlado i staro krenulo razbacivati pred stageom, što je prizor koji se ne vidi često na domaćem terenu. Nije da nisu zaslužili. Kad smo već kod zasluga, umjesto da gura olinjalog Gibu, HDS je trebao prepoznati Nullu Ostu kao bend koji ima “najviše potencijala da predstavi hrvatsku glazbu na međunarodnoj sceni”**. Pa da ih se za taj novac pošalje na turneju po Japanu sa Framtid ili Forward uz obvezatno snimanje live albuma kao što to već imaju svi prastari punk bendovi poput Chaos UK, GBH ili Exploited. I da vinilno izdanje ima obi traku! A za kusur da si bend nabavi konačno i tu vražju gitaru.

Mračna snimka proslave 2. rođendana Reci:Klaonice.

 

Zaključak? Nezahvalno je o Klaonici pričati kao o novom i ozbiljnom koncertnom prostoru, jer već sutra taj prostor može biti iseljen, srušen ili iznajmljen/poklonjen koncesionaru za nešto svrsishodnije. Istu večer je bilo otvaranje novog cajkaškog noćnog kluba na drugoj strani kompleksa, pa su svi loši scenariji itekako mogući. Kao što sam već rekao, Klaonicu treba gledati više kao squat i koncertni outlet nove zagrebačke punk generacije, nego kao regularni klub, a kao takav zadovoljava većinu uvjeta. Pa da vidimo tko će duže izdržati u tom kompleksu, cajkaši ili punxi.

* – iako svaki ozbiljan punk znalac na spomen Perditiona prvo pomisli na znameniti australski UK82 bend iz osamdesetih, poznat po “How to teach your budgie to talk” ploči i split albumu sa zemljacima Vicious Circle na Flipside Records. Akira to garant zna, jel tako?

 

** – najbolji komentar kojeg sam pročitao na tu temu –http://planb.tportal.hr/teme/243573/Jude-zviri-i-skude.html#.USvppjdFYuM

 

 

Hugin

 

http://www.last.fm/user/Handzar/journal