Academia Moderna nastoji u kulturi, umjetnostima i odnosnim znanostima zastupati trajni rad na djelu kao jedinu autentičnu suvremenost.

Academia Moderna, hrvatska nevladina, neprofitna udruga meritornih pojedinaca, nastala je s ciljem prepoznavanja, promicanja, zaštite i predaje vrednota – djela kao i tvorca – modernog u suvremenosti, modernog u povijesti, i povijesnog u modernitetu, nastojeći u kulturi, umjetnostima i odnosnim znanostima zastupati trajni rad na djelu kao jedinu autentičnu suvremenost.

Ideju je formulirao inicijator osnivanja udruge arhitekt Nikola Polak u nacrtu preambule srpnja 1996.

 

 

Ministarstvo uprave odobrilo je rad udruge 18. svibnja 1998 godine, upis u registar udruga uslijedio je u rujnu iste godine, a javnosti je Academia Moderna prvi put predstavijena na sajmu NGO-a u Zagrebu 28. – 30. studenog 1998.

 

Moderna (post)moderna

 

DOBA PATULJAKA

Modernitet, to trajno utočište nade – budući mahom nepravedno povezivan sa socijalnim utopijama dvadesetog stoljeća – postao je na ovim prostorima laka i poželjna meta nacionalregionalističkih pasatista. U njihovom kazanu pristavljeni su sivih devedesetih sastojci iz kojih danas kusamo lokalne specijelitete poput turbo folka, domoljubnog klerofašizma ili kadaverizacije suvremenih llikovnih umjetnosti.

Ovakvom domaćem stanju pogodovao je globalni snažni pokret svjedočenja prošlosti, začet kao radikalizirana kritika Moderne, koji je okrenuo kulturno biće od prisustva k potrošnji utopivši sav naš artificijelni okoliš u lijenost lažne permisivnosti. Pod motom “sve može” ta je emocionalna struja obuhvatila sav naš  intelektualni život. Rezultat je barem toliko prijeporan kao i onaj kritizirane Moderne, no začin mu je  bestidni marketing proizvodnje blaziranog  kiča i instant iskustva namjenjenog potrošaču masovne kuluture.

Taj lažni populizam koji se komunicira u ime dokinuća cjelokupnog  Modernog projekta samo još preciznije ističe izvore moderniteta kao postupka. U tom smislu postmoderan doista znači biti anakron, izvan prisustva, pa i kada se uspješno imitira prošlost: znači konzumirati a ne stvarati. Ovakvo u biti merkantilno uprezanje hranjiva je podloga iz koje nastaje retardacija javne, kulturne, pa onda i svake druge komunikacije jer podstiče upravo onu, pa i postmodernu, praksu koja ne prepoznaje razloge za budućnost u kritičkom prisuću moderniteta nego u nekoj potrebitoj prošlosti. Time su se stekli svi preduvjeti da nastupi ovo sadašnje doba patuljaka.

Suprotno tome razlog za ljudsku komunikacije ne može više biti onaj profitabilne korisnosti nego ponajprije njezine intendirane vrijednosti, jer naša komunikacija nije usmjerena samo ka drugim ljudima nego i prema ukupnosti bića, predmeta, pojava i ambijenta koji nas okružuju. O tome mora iskreno i kritički promišljati sva znanost i umjetnost, filozofija i duhovnost. Samo tako može se  jasno odrediti naša moderna  zadaća i produktivno izraditi koncepcija nove kulture rada i stvaranja, kulture razmjene i komunikacije i, napokon, kulture resursa i ambijenta.

Osnivačku ideju temeljio sam sredinom devedestih na spoznaji raspršenosti kulturnih, umjetničkih, intelektualnih, emocionalnih i znanstvenih resursa i segmenata, te susljedično otežanoj komunikaciji onih djelatnih pojedinaca koji nastoje modernitet razumijeti upravo iz njegova latinskog korijena – modus – mjera koja se ne smije prekoračiti, odnosnono – modo – uskladiti s vremenom. Stoga Academia Moderna  njeguje izvorno značenje naziva academia kao slobodna udruga umjetnika, književnika, filozofa i znanstvenika iz odnosnih područja znanosti a odrednica njenog djelovanja je interdisciplinarnost otvorenog foruma zamišljenog u obliku nevladine, neprofitne organizacije.

Želimo umrežiti ukupni hrvatski kulturni prostor i njegove vanjske promotore pomoću sinergije istaknutih protagonista, a izvan obrazovne ili institucionalne vertikale, biti pojačivać relevantne i aktualne informacije koristeći pri tome instrumente i kanale suvremene otvorene komunikacije. Academia Moderna stoga najprije  prepoznaje, promiče, štiti i predaje vrednote – djela kao i tvorce – modernog u suvremenosti, modernog u povijesti i povjesnog u modernitetu da bi potom mogla anticipacijom, rekognicijom i prenotacijom ponuditi prijedloge, rješenja i proturješenja.

Možda više danas, nego u razlomljenom poraću, valja nam se obraćati modernitetu. Ne samo u ime nade nego u ime ispunjene sadašnjosti kojoj su otvorene mnoge budućnosti a ne samo jedna neiživljena  prošlost. Sve to na tragu naslova naše iduće zagrebačke izložbe: “Prekasno je biti pesimist”.

Prosinca 2009, Nikola Polak 

 

 

 

 

InfoEmail: academia.moderna@zg.t-coml.hr

 

Website: http://www.academia-moderna.hr/

 

Location: Augusta Šenoe 11, Zagreb, Croatia