La sociologie est un sport de combat (Sociologija je borilački sport)

Podužim dokumentarnim filmom Pierrea Carlesa (2001.) o Pierreu Bourdieu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu započelo je Sociološko kino, inicijativa Hrvatskog sociološkog društva i kluba studenata sociologije Diskrepancija, zamišljena kao druženje sociologa uz relevantnu filmsku projekciju. Uvodničari ove, prve sesije bili su Karin Doolan (Filozofski fakultet u Zadru; magisterij i doktorat na Cambridgeu) i Rade Kalanj (Filozofski fakultet u Zagrebu), zasigurno najveći poznavatelj  francuske sociološke misli u našoj zemlji koji je ujedno održao i kraće predavanje o Bourdieu.

Pierre Bourdieu (1930-2002), za života  jedan od javno najangažiranijih francuskih intelektualaca,  ubraja se u najveće sociologe druge polovice 20. stoljeća. Znamenita je njegova žestoka intelektualna borba protiv neoliberalne logike rasta koja stvara nezaposlenost i socijalno isključivanje. Teorijsko pokriće za ovaj angažman sadržan je u voluminoznom dijelu Bijeda svijeta (1993.) na kojem je, pod Bourdieuovim vodstvom radilo 23 sociologa, a koje je sastavljeno od dugih, dobro osmišljenih razgovora sa brojnim akterima na nižim razinama socijalne ljestvice. On sam kaže: „Osvijestiti mehanizme koji život čine bolnim, neizdrživim ne znači neutralizirati ih. Objasniti proturječnosti ne znači riješiti ih. No koliko god sumnjali u djelotvornost sociološke poruke, ne možemo prihvatiti da je njezin mogući učinak ništavan. Onima koji pate on otkriva mogućnosti da svoju patnju povežu s društvenim uzrocima i da opravdaju svoje zahtjeve. Utvrđivanjem društvenih, kolektivno zamagljenih izvorišta svih oblika nevolje pokazuje se da je društveni prostor, oboružan znanjem, moguće i promijeniti“

Kao svaki tipičan francuski intelektualac piše brojna dijela. Opus čini 36 knjiga koje su prevedene na 34 jezika u 42 države. Bio je vrlo ozbiljan istraživač i njegovi radovi se odnose na vrlo konkretne stvari, iako su pisani na vrlo apstraktan način. Znanstvenu ozbiljnost priznaju mu i američki i britanski sociolozi, inače vrlo skeptični prema francuskoj esejističkoj razigranosti. Taj majstor konceptualizacije formira pojmove koji pomažu proučavati društvenu stvarnost, ali uvijek u odmaku od banalnog mišljenja, čineći epistemiološki rez između onoga što misli akter i onoga što misli sociolog. Tu mogu biti velike razlike! Smatra velikom zabludom da sociolog samo uopćuje ono što akter misli… On svojim dijelom nije podigao samo veliku prašinu u svojoj epohi, nego postoji kao konstanta u Zanatu sociologa (1967; u koautorstvu s Jean-Claude Passeronom i Jean-Claude Chamboredonom), kako se zove i jedno od njegovih kapitalnih dijela, ističe Kalanj. U njegova velika dijela, pored već spomenute Bijede svijeta, spadaju i Državno plemstvo: Visoke škole i korporativni duh (1989), Distinkcija: Socijalna kritika rasudne moći (1979)…

Među najznačajnije pojmove koje Bourdieu uvodi u sociologiju ulaze svakako habitus, polja (moći), kulturni kapital, simboličko nasilje… Na ovom mjestu nema potrebe tumačiti njihovo značenje. Spomenut ću samo simboličko nasilje kao „blagi i maskirani“ oblik dominacije koji se provodi uz privolu onih koji ga trpe, a koji se često očituje kao diskurs autoriteta ili kao riječ učitelja. Primjerice, kada nastavnik učeniku ocijeni zadaću iz francuskog jezika s minusom, taj čin učenik raspoznaje kao sud o svojoj sposobnosti za francuski jezik, ali pritom ne zna da je to i izraz određene socijalne dominacije.

Djeca slobodnih profesija i viših službenika stječu kulturu „prirodno, kao po nekoj vrsti osmoze“ zahvaljujući obiteljskom okruženju koje karakteriziraju biblioteke, muzički instrumenti, posjećivanje kazališta… Za djecu nižih staleža škola je jedini način da dođu do te kulture.“Legitimna kultura implicitno pretpostavlja korpus znanja i umijeća i pogotovo govornih vještina, koji tvori baštinu kultiviranih klasa“ dok  „za djecu seljaka, radnika, službenika i sitnih trgovaca kultura je zapravo akulturacija.“

Isti tip analize primjenjuje i na sferu kulturnih ukusa dekonstruirajući uvriježeno mišljenje da se „o ukusima ne raspravlja“. Ljudi imaju nejednaki pristup određenim kulturnim resursima ovisno o svojoj klasnoj pripadnosti i na temelju toga formiraju svoju pripadnost određenoj estetskoj grupi (primjerice, popularni ukus). Ukus definira kao „sposobnost prosuđivanja estetskih vrijednosti“ pa u Distinkciji, dijelu o „stilizaciji“ života, tu sposobnost dovodi u vezu sa školskom razinom i socijalnoklasnim položajem, odnosno s posjedovanjem određene razine kulturnog kapitala (skup dobara simboličke naravi koje se baštine iz vlastite socijalne sredine, kao što su vladanje jezikom, „dobre manire“, socijalni kodovi, kultiviranost, diplome itd.).

Dokumentarac nas vodi kroz seriju Bourdieuovih intervjua, predavanja, tribina, konzultacija sa suradnicima, njegovih sudjelovanja na prosvjedima, razgovorima sa prosvjednicima, studentima, pripremama za predavanja, opservacijama o kolegama. Posebno bih istaknuo opservaciju o Michaelu Foucaultu koja je značajna za razumijevanje Foucaultove sociologije. Bez obzira na svoju prestižnu funkciju profesora na katedri za sociologiju na College de France, gdje se izabiru samo oni Francuzi koji su na znanstvenim područjima postigli neosporni nacionalni i međunarodni renome, ostavlja dojam skromnog čovjeka, koji je govorio tiho, isprekidano, brzo i angažirano i koji se nije libio iz svoje Castalie odlaziti na kvartovske tribine bodriti emigrante u njihovom društvenom angažmanu. No, za razliku od Josepha Knechta on se pritom nije utopio. Nekom emigrantu na nekoj tribini 2001. godine, pred svoju smrt  govori „nemojte bezrazložno paliti automobile, organizirajte se u socijalni pokret da bismo ih mogli paliti sa razlogom“. Profesor Lalić je primijetio da je nekoliko godina kasnije Francuska stvarno gorila, ali su po kvartovima deprivirani i dalje palili automobile bezrazložno.

I na kraju, zašto na Subsiteu spominjem ovu filmsku projekciju i Bourdieua? Zato što su Pierre Bourdieu i Subsite na istoj strani!

(U članku sam se koristio zabilješkama sa predavanja iz socioloških teorija moći i knjigom Globalizacija i postmodernost; Ogledi o misliocima globalne kompleksnosti) Rade Kalanja u izdanju Političke kulture, Zagreb, 2004. U izdanju Antibarbarusa 2011. Izašla je na hrvatskom jeziku Bourdieuova Distinkcija u prijevodu Jagode Milinković)

Damir Rossini