Relevantnost pouka povijesti za suvremenu ekološku/ekonomsku krizu.

U suvremenoj povijesnoj znanosti sve su češći pokušaji interdisciplinarnih pristupa određenim temama, odražavajući sve kompleksnije probleme i izazove s kojima se suočava čovječanstvo današnjice jer se intenzivnom kombinacijom društveno-humanističkih i prirodnih znanosti temeljitije i vjernije predočava složenost nekih događaja ili povjesnih procesa. Takav pristup zahtjeva popriličan odmak od konvencionalnog povjesnog narativa u kojem se naglasak stavlja na vojno-političku i kulturnu povijest ljudske vrste, dakle antropocentričan je, uz napomenu da je takva povijest još počesto i eurocentrična, odnosno sagledava svjetsku povijest iz kuta Zapada i zapadne civilizacije ne uzimajući dovoljno ili nimalo u obzir doprinose i ulogu koju su u povijesti imale ostale ljudske zajednice i kulture. Svakako je jedan od najakutnijih problema današnjice degradacija našeg životnog okoliša i uopće cijele žive planete kroz antropogene utjecaje. Upravo se tim međusobnim odnosom – poviješću uzajamnih odnosa između čovječanstva i ostatka prirodnog svijeta bavi jedna od najmlađih disciplina povijesne znanosti koja se kod nas prevodi kao povijest okoliša ili ekohistorija, po engleskom izvornom nazivu environmental history. Kroz sintezu saznanja iz područja povijesti, geografije, biologije, ekonomije, klimatologije ali i ostalih znanstvenih disciplina, već ovisno o specifičnosti tematike, povijest okoliša premošćuje jaz, ponekad i antagonizam, koji prevladava između društveno-humanističkih i prirodnih znanosti. Knjiga J. Donalda Hughesa Što je povijest okoliša?  koja je prošle godine prevedena i na hrvatski jezik daje dobar pregled razvoja i tema kojima se bavi povijest okoliša.

Pokušat ćemo kroz nekoliko osvrta približiti širem krugu čitatelja neke knjige dostupne u javnim knjižnicama a koje se bave ekohistorijom ili su zbog svoje tematike i prisupa određenoj temi značajne za problematiku interakcije čovjeka i njegovog okoliša kroz povijest. Knjige koje se bave dotičnom temom većinom su na engleskom,  nažalost još su uvijek rijetki prijevodi relevantnih radova na hrvatski.

Hrvatskim čitateljima možda je najpoznatiji Jared Diamond ponajprije kao popularni autor koji je postigao visoke naklade, no on se smatra povjesničarem okoliša a knjige su mu rezultat minucioznih istraživanja i detaljno argumentirane, te su kao takve vrlo autoritarne na polju problematike kojom se bave. Diamond nije formalno po struci povjesničar već doktor medicine, ornitolog i profesor geografije no sve svoje stručne predispozicije i interese je objedinio u dvije knjige koje se dosljedno bave poviješću okoliša tj. knjige Sva naša oružja i Slom.

Rachel Carson i Tiho proljeće

Začeci moderne povijesti okoliša usko su vezani uz razvoj suvremenog društvenog ekološkog promišljanja i modernih pokreta vezanih za zaštitu prirode u S.A.D i zapadnim zemljama, a kasnije i u ostatku svijetu. Jedna od knjiga koje su takoreći presudno utjecale na nastanak moderne ekološke svijesti u javnosti i potaknule nastanak pokreta za zaštitu prirode je “Silent spring” autorice Rachel Carson, američke biologinje koja se prvenstveno bavila morem. Svjetsku pažnju je pridobila svojom “biografijom” mora “Sea around us” koja je osvojila i kritiku i široko čitateljstvo. Kao “More oko nas” knjiga je ažurno, već 1952. godine prevedena i kod nas! S druge strane njezina najutjecajnija knjiga je upravo “Silent spring” u kojoj se kroz dokumentiranje nekontroliranog korištenja agresivnih kemijskih spojeva u suzbijanju insekata i neželjenih biljaka tj. korova suprotstavlja takvoj praksi jer ima dokazano katastrofalne učinke na ostatak biljnog i životinjskog svijeta i samog čovjeka. Već je pedesetih godina 20. st. korištenje biocida tj. pesticida, herbicida i fungicida doseglo takve razmjere da su se i javnost i jedan dio znanstvenika koji su imali visoke etičke norme morali jasno odrediti prema takvoj (zlo)upotrebi tehnologije. To je značilo pozivanje na razuman pristup i nadzor nad primjenom kemikalija čije djelovanje na živa bića nije utvrđeno prije nego ih se prihvatilo kao sredstva za kontrolu okoliša. Sprega znanstvenika, lokalnih i saveznih agencija s industrijskim lobijem kojem je u interesu nametnuti korištenje sve većih i većih količina kemijskih sredstava kao jedinog načina suzbijanja određenih insekata i biljaka. “Indiscriminate use of chemicals” odnosno sveopćoj primjeni kemikalija bez obaziranja na posljedice koje to ostavlja na okoliš Carson se suprotstavlja primjerima uspješnog nadzora i kontrole invazivnih i štetnih vrsta pomoću biološke kontrole (npr. uvođenjem i širenjem vrsta koje su prirodni grabežljivci pojedinih štetnika), koja je znanstveno utemeljana i uspješna te dugoročno održiv način kontrole uz daleko manje troškove nego opći kemijski rat protiv percipirano štetnih biljaka i životinja. Knjiga napisana kako bi upozorila na štetnu praksu koja se primjenjivala prije 50 godina ustvari je aktualna i danas jer su isti problemi i etička pitanja, a povrh svega i ekonomska logika i dugoročna neisplativost isključivo kemiziranog pristupa kontroli okoliša preslikani na sadašnje stanje u poljoprivredi širom svijeta, doduše uz dodatnu kontroverzu nametanja uvođenja patentiranih genetski modificiranih organizama. Ova knjiga tako ostaje i društveno relevantna a značenje joj je još i dodatno pojačano činjenicom da ju je napisala znanstvenica u trenutku kada se još uvijek na žene i njihov rad u prirodnim znanostima, pa i u zapadnom svijetu, gledalo s podozrenjem i bez akademske objektivnosti.

Ante Marulja