Atari Teenage Riot započeo je s radom prije 20 godina. Cilj banda je bio otvoreni napad na neo nazi subkulturu koja je, kako je na nastupu rekao Alec Empire, uzela još više maha u posljednje vrijeme u Njemačkoj, ali i u ostatku svijeta. Borbu su nastavili kao što su je i započeli, svirajući Digital Hardcore koji se bazira na brzim i bučnim elektronskim beatovima u kombinaciji s vrištećim vokalima koji direktno pozivaju na pobunu.

 

Nakon što je 2000. godine od predoziranja preminuo Carl Crack, bend je privremeno prestao s radom. Alec Empire  je ponovo oformio band 2009. godine, ali bez dotadašnjeg vokala Hanin Elias. Glavni ženski vokal zamjenila je Nic Endo, a u Zagreb su došli s još jednim novim članom Rowdyjem Superstarom.

Odaziv publike bio je poprilično slab, a velika dvorana ‘Tvornice Kulture’ bila je napola prazna, iliti kako bi optimisti rekli, napola puna, što je već u startu uzrokovalo lošijom atmosferom od očekivanog.

Treba li kriviti bend koji je pokušavao animirati ekipu energičnim nastupom, al na momente klišeiziranim i dosadnim ‘Come on Croatia/Zagreb’ spikama ili kriviti publiku koja je poprilično inertno odgledala koncert, uz poneke momente kada se uspjela malo podići atmosfera uz hitove kao sto su ‘Riot 1995’, ‘Too Dead For Me’ i na bisu odsviran ‘Revolution Action’?

Odgovor je da jednostavno nije bilo neke pretjerane kemije između publike i benda u očito prevelikom prostoru ‘Tvornice Kulture’.

Mišljenja sam da ‘Digital Hardcore’ zvuk iziskuje divlji ples, iliti veselu simulaciju riota, dok je ovaj koncert više ličio na simulaciju lokalnih prosvjeda gdje se okupi 100-tinjak prijatelja/poznanika ne bi li stvorili kritičnu masu. Ali na kraju, bolje i to nego ništa.

Joža