Već zadnjih 6 godina obilazim razne američke strip festivale, i svaki put, isfrustrirana krajnjim rezultatom, sama sebi kažem da neću više nikada. Međutim, opet i iznova sudjelujem na njima s obzirom da je to jedna od rijetkih mogućnosti za prezentaciju stripa, izuzev interneta.

Ti su festivali rezultati nastali kopiranjem modela festivala knjiga. Skupo plaćen stol, nekakav stolnjačić, knjige sa natpisima cijena i sati sjedenja iza stola u ulozi trgovca.

Ono sto je bolno je gledati strip umjetnike, po pririodi posla autistične u komunikaciji, samozatajne, i često članove “nerd” populacije (i strip konzumente koji su sve to, i više), koji pokušavaju jedni drugima (i strip konzumentima) uvaliti svoje stripove, zinove, i druge džakonije, što rezultira time da se ti “ festivali” pretvaraju u sate i dane neugodne socijalne agonije, rezultat čega je upoznavanje 3 čovjeka sa scene više i nekoliko prodanih stripova, nedovoljno za pokrivanje početnih troškova rentanja stola i, vrlo često, avionske karte do odredišta.

Zadnjih nekoliko godina kuhala se ideja organiziranja festivala koji bi bio više po uzoru na Europske modele festivala koji uistinu jesu festivni, traju po nekoliko dana i multidisciplinarni su koncentrat djelovanja neke scene na određenom prostoru. Dakle, uspostavljanje novog modela prezentacije stripa koji ne bi bio usredotočen na marketing i komerc, nego na rad, kreativnost i druženje, s obzirom na to da strip kao medij potpuno neprofitabilan i poprilično marginaliziran u usporedbi sa ostalim vidovima umjetnosti te tako od starta ovisi ponajviše o entuzijazmu pojedinaca.

Ponukana organizacijom umjetničkog projekta Škver (www.skver-art.com) na otoku Lošinju te višegodišnjim prisustvom na europskim strip festivalima kao sto su Novo Doba u Beogradu(http://www.novodobafestival.net/), Crack u Rimu (http://crack.forteprenestino.net/), u dogovoru sa Lisom Mangum koja je također vrlo dobro upoznata sa strip scenom na Balkanu i šire, predložile smo ideju kao hitnu Jasonu Leivianu, prijatelju, vlasniku Floating World Comics-a (http://www.floatingworldcomics.com/main/), jednog od najboljih strip dućana u Americi i organizatoru festivala animacije u Portlandu.

Mic po mic, ideja se uspješno realizirala u vidu četverodnevnog internacionalnog festivala The Projects (http://theprojectspdx.tumblr.com/) koji se odvijao od 18 –22 listopada ove godine u Portlandu, državi Oregon.

Festival je bio usmjeren na eksperimetnalnije stripovske izraze i ostale umjetničke medije koji su također narativni u izrazu te umjetnike koji preispituju formu i pomiću granice i pravila. Završni rezultat je ipak bio poprilično mješovit prisustvom umjetnika klasičnijeg izraza. Multimedijalnost festivala (kombiniranje stripa, animacije, videa, muzike, performansa i instalacija) je bio pokušaj da se razbije hermetičnost stripovske scene (citaj: “nerdizam”) i unese svjež vjetar i inspiraciju kroz druge vidove umjetnosti, slične u svojim idejama i traženjima. Osim toga, dovođenje internacionalnih gostiju, upoznavanje drugih strip scena i drugih estetika je bio pokušaj da se američka scena otvori prema van.

Rezultat je bio više nego uspješan.

Sama činjenica da se festival održavao u Portlandu, liberalnom gradu umjetnosti i umjetnika, kulture i ekologije, koji lići na neki tajni socijalistički eksperiment koji je neprimjećen promaknuo američkoj vlasti, znači da se ideja realizirala na plodnom tlu. Entuzijazam svih sudionika, organizatora, sponzora, posjetitelja i više od desetak volontera je bio na vrhuncu prije i tijekom trajanja festivala.

Portland je jedan od najintersantnijih gradova u SAD-u što se tiće novih umjetničkih pravaca i tendencija te uzimajući u obzir kolićinu umjetnika koji tu žive i svakodnevno se sele iz skupljih i velikih centara kao sto su Seattle, San Francisco, LA i NYC. Grad je relativno jeftin za život što puno znači za ljude koji se žele baviti svojom umjetnošću, izmičući egzistencijalnoj krizi. Osim toga, ljudi su vrlo orijentirani na lokalnu zajednicu te podršku istoj, što nam je bilo od velike pomoći u dobivanju raznih sponzorstva lokanih malih biznisa.

Kako u Americi gradovi i država u principu ne financiraju kulturu kao što je to slučaj u Europi, morali smo se poslužiti Kickstarterom za skupljanje novaca za pokrivanje putnih troškova gostujućih umjetnika.

Od Europskih umjetnika gostovali su Le Dernier Cri ((http://www.lederniercri.org/) izdavači i sitotisak legende iz Marseilla, koji su održali četverodnevnu radionicu produkt čega je bila kolaborativna knjiga crteža u sitotisku, postavili izlozbu, sudjelovali na okrugom stolu i odradili dva nojz koncerta gdje su stvarali improvizirani soundtrack na animacije kolektiva u suradnji sa nekoliko lokalnih eksperimetnalnih muzičara), Igor Hofbauer ((http://www.gigposters.com/designerposters/10000/1_Igor_Hofbauer.html) koji je imao izložbu svojih plakata i originala te je izradio mural) i Anna Ehrlemark ((http://ehrlemarken.se/)strip umjetnica iz Švedske, dobro poznata u balkanskom strip krugu koja je organizirala svakodnevni doručak za goste i volontere kao socijalni eksperiment druženja, upoznavanja i procesuiranja doživljaja kroz jednostavan koncept hranjenja, sudjelovala na okruglim stolovima i ostalim radionicama). Osim njih, sudjelovalo je jos mnogo umjetnika iz raznih djelova SAD-a.

Nasli smo savršenog partnera festivala u IPRC-u ((http://www.iprc.org) Independent Publishing resource center), nezavisnom centru koji njeguje DIY etiku i koji kroz svoj cjelogodišnji program nudi razne radionice vezane uz print i kulturu knjiga, biblioteku fanzina, i certificirani program iz literature i stripa, gdje i sama predajem. Oni su nam ponudili cijelu zgradu na korištenje, čak i krov, kao i svoje volontere i materijale. Većina stvari se odvijala na nekoliko razina u tom prostoru.

Festival je trajao 4 dana i sastojao se od destak radionica otvorenih za sve, koje su se svakodnevno rotirale u IPRC prostoru, izložbi, okruglih stolova, performensa, muzičkih koncerata, projekcija animacija i eksperimentalnih filmova. Na krovu smo složili privremeni bar sa improviziranim šatorima koji su štitili od portlandske kiše i nudili pogled na tračnice i grad. U ulaznom hodniku zgrade smo namjestili pop-up dučan u kojem su se prodavali stripovi gostiju i posjetitelja, tako da je i taj dio bio zadovoljen.

Sve je bilo besplatno i otvoreno za sve posjetitelje, radionice su bile otvorenog tipa i općenito je cijela atmosfera tih par dana bila kao veliki sajam kreativnosti gdje su ljudi glavinjali kroz prostor, crtali, čitali stripove, gledali performense i cugali na krovu, ovisno o interesima i trenutnim osjećajima.

Osim IPRC-a, svaki dan smo imali satelitska večernja dogadanja koja su se odvijala u raznim prostorima po gradu.

Izložba Le Dernier Cri i Igora Hofbauera postavljena je u Gallery Homeland prvu večer, s čime je festival otvoren. Zatim, druga večer se podjelila na dva djela: predstavljanje dvoje umjetnika u Floating World Comics-u, nakon čega je usljedio koncert u Mike’s Basementu (podrum u kuci stanovitog Mike-a, u kojem se odvijaju jedni od najboljih koncerata eksperimentalne muzike u Portlandu).

Treća večer se sastojala od projekcija eksperimentalnih animacija uz pratnju dva lokalna benda u starom Hollywood Theatru, a zadnju večer smo završili koncertom/partijem u klubu Holocene.

Na okruglim stolovima su se vrtile teme novih modela prezentiranja stripa (festivali i izdavaštvo), te preispitivanja strip forme i granica medija.

Performansi su se odvijali pod zajedničkim imenom ≈ Gridlords, i uključivali su 10-ak umjetnika koji su svoje strip radove prezentirali kroz različite oblike performensa, uz popratne projekcije, glumu, live muziku lokalnih bendova, i koristeći razlicite DIY aparature.

The Projects je bio eksperiment ne samo u sadržaju umjetnika i radova nego i u konceptu formiranja modela festivala koji nikad prije nije bio isproban u Americi a koji je već uhodan u Europi.

Ne-hijerarhijska komunikacija i kolaboracija kao novi načini funkcioniranja unutar scene su nesto relativno nepoznato na američkoj sceni gdje se usljed tvrdokorne kapitalisticke orijentacije iskristalizirao način funkcioniranja sa vrlo jasnom hijerarhijom, fetišiziranim proizvodima, sveprisutnim super-starovima i bildanjem ega. Za vidjet je kako će se utjecaj ovoga festivala odraziti na opcenitu strip scenu u Americi s obzirom da je vijest o njemu dosta dobro odjeknula u širim strip krugovima u SAD-u i Europi.

Dunja Janković

www.tripica.org

 

Vizuale za The Projects su napravili Bruno Tolić i Dunja Janković (www.tripica.org).

Dunja Janković živi na relaciji Portland-Hrvatska, bavi se stripom, ilustracijom, dizajnom, muzikom, i ostalim medijima ovisno o raspoloženju, organizatorica je Škver art projekta na otoku Lošinju, ko-organizatorica festivala The Projects u Portlandu i predavacica stripa na IPRC-u.

www.tripica.org