U listopadu smo u sklopu ovogodišnjeg Žednog Uha imali priliku vidjeti ritualni blackened drone/neo-folk duet iz Kanade – Menace Ruine te psihodelični space rock trojac iz New Yorka – White Hills. Između njih nastupali su i Mamiffer ali sam za vrijeme njihovog nastupa, kao i većina ljudi s kojima sam bio, nastavio piti na Ribnjaku.

Prvi su na stage izašli Menace Ruine koji su u samom početku bili pretihi (što je u najmanju ruku bio problem i na Om-ovom koncertu nedavno u istom prostoru). Ali uz intervenciju našeg lokalnog audio inženjera to se vrlo brzo ispravilo i glasnoća se dovela na pristojnu, iako opet ne masivnu razinu. Što se tiče same izvedbe pjesama, ona bila je sjajna. Dok S. de La Moth proizvodi psihodelični noise/drone i militarističku perkusiju, Geneviève svira synth te pjeva jednako dobro, ako ne i bolje, kao na samim albumima. Iako im je turneja bila povodom novog izdanja Alight in Ashes svirali su presjek diskografije. Set koji i nije trajao vrlo dugo zaključili su jednom od naj ‘hitoidnijih’ skladbi „Dark Mother“ sa prvog demoa In Vulva Infernum.

 

White Hills koji su ove godine izdali 2 full length albuma, Frying on this Rock i Oddity III: Basic Information, bili su dovoljno glasni da zadovolje i obožavatelje ekstremnije muzike. Predvođeni sa frontmanom Dave W-om na gitari i vokalima uz basisticu Ego Sensation, te Nick Name-a na bubnjevima koji je cijelom nastupu pružio sirovu noise rock energiju. Setlista im je sadržavala kako raniji tako i suvremeniji materijal a pjesme su fino tekle jedna za drugom. Kroz njih su obuhvatili mnoge žanrove psihodeličnog rocka: space, kraut, acid, stoner/doom, noise itd. Sam koncert je trajao dovoljno dugo za ispucati energiju a opet ne prerazvučeno da dojadi.

Dražen Dukat