Kao i više puta do sada pokazalo se da je prostor Močvare bio prevelik za manje eksponirane događaje kada se odvijaju usred tjedna. Pojavilo se tek nekoliko desetaka ljudi, dovoljno da svi budemo u prvih par redova. U svakom slučaju stigao sam na vrijeme da vidim Kobok. Iskreno, oni su i bili razlog mog dolaska, a svaki bend s obećavajućom najavom, kakvu je Wattican Punk Ballet imao, dobro dođe „za iste pare“. Ovo nije bio moj prvi susret s Kobokom, gledao sam ih na njihovom debiu u Chakinoj sobi gdje su u intimnijoj atmosferi, iako im je to bio prvi nastup, bili odlični. Bili su oni odlični i ovaj put ali pomalo smo se svi izgubili u veličini kluba s premalo publike. Svi redom  vrsni muzičari, bivši i sadašnji članovi Tigrove masti, Vergl Grinda, Rens Argoa, Bamwise, Škripzikla.. rasplesali su sve prisutne mješavinom modernog i starinskog, mješajući žanrove poput bluesa, šansona, duba, folka, te cirkuskih i crtičkih melodija. I gusarske ikonografije. I jedne ragbi kacige. Iskreno, mislim da je Zagrebu trebao ovakav bend. I kako sami kažu: „Nek vam Kobok iščaši labavi bok!“

Nakon njih nastupili su i pretenciozno najavljivani Wattican Punk Ballet, brat i sestra, Karen i Gaya. Dolaze iz Armenije, imaju bubnjeve, gitaru i sintisajzer s hrpom efekata i učestalo mjenjaju kako instrumente tako i stilove. Opisuju ih kao freak punk dance duet što u principu i jesu, ali tu ne prestaje njihovo igranje sa žanrovima što samo po sebi uopće nije loše. Loše postane kada u nekom trenutku pomislite „to je to“, a već u slijedećem vas vrate na početak i pitate se koliko se toga može ugurati u jednu pjesmu!? Scenografija nalikuje hipsterskoj proslavi Nove godine gdje umjesto djeda Mraza imamo Guya Fawkesa koji se trudi zvučati kao orkestar i nadoknaditi nedostatak još pokojeg člana benda. Slušam i razmišljam. Prethodni bend s razlogom broji šest članova.

Ideja im je dobra. Poštujem i trud. Ipak, da bi zadovoljili apetite zahtjevnije publike morat će nešto mjenjati. Ako ništa drugo, bar ne pomješati više od tri žanra po pjesmi. U svakom slučaju, kao i većina publike, kraj koncerta sam dočekao na šanku.

Bruno